Ista prijava na rad, samo s popunjenom kolonom gradilišta
Do sada je svaki sat koji je stigao s telefona dolazio bez gradilišta. Sati su bili tačni i vremena su bila tačna, ali ko je bio na kojem gradilištu rekonstruisalo se naknadno — po sjećanju, po bilješci poslovođe, ili se nije rekonstruisalo uopšte.
Sada se gradilište upisuje na sate u trenutku kad rad počne. Vaši ljudi otvore aplikaciju i prijave se kao i do sada; razlika se vidi kasnije, u evidenciji.
A kad stvarno nema gradilišta koje bi se imenovalo — neko se prijavljuje iz kruga firme ili iz kancelarije — kolona ostaje prazna namjerno. Sistem nikad ne izmišlja gradilište da popuni prazninu.
Gradilište ocrtate jednom, na mapi
Na stranici samog gradilišta postoji mapa na kojoj ocrtate područje koje mu pripada. To crtanje je i ranije postojalo — novo je da sada zaista nešto radi.
Kad se neko prijavi na rad, zone se čitaju utvrđenim redoslijedom:
- Zona gradilišta — prijava je dozvoljena i sati se knjiže na to gradilište.
- Lična zona radnika — dozvoljena, ali se gradilište ne upisuje; ta zona ne pripada nijednom gradilištu.
- Zona firme — dozvoljena, gradilište se ne upisuje, iz istog razloga.
- Nijedna od njih — prijava se odbija, uz istu poruku koju vaši radnici već poznaju.
Redoslijed je bitan u sasvim običnoj situaciji: mnoge firme iscrtaju jednu široku zonu firme koja pokriva cijeli grad, a sva gradilišta su unutar nje. Stajanje na gradilištu i dalje knjiži sate na to gradilište — šira zona ga ne proguta.
Još nešto vrijedi znati: gradilište se određuje kad smjena počne. Povratak u krug firme i odjava odande ne premješta sate. Ako radnik usred dana pređe na drugu vrstu sati, time počinje nova dionica — i ta dionica dobija gradilište onoga mjesta na kojem tada stoji.
Mapa u aplikaciji koja radnicima pokazuje gdje se smiju prijaviti sada crta i zone gradilišta, pa ono što vide na ekranu odgovara onome što se stvarno dešava.
Šta se mijenja na kraju mjeseca
Izvještaji su oduvijek bili tu — šihterica i izvještaji po gradilištu su već mogli grupisati po gradilištu. Nedostajalo je samo gradilište na satima koji dolaze s terena, zbog čega je mjesec rada stajao u jednom nerazdvojenom bloku.
Trošak rada po gradilištu prestaje biti procjena. Sati se vežu za gradilište, pa se trošak rada tog gradilišta jednostavno pročita.
Fakturisanje dobija nešto iza sebe. Kad klijent pita šta su ti sati bili, odgovor stoji u evidenciji, a ne u nečijem sjećanju.
Probijanje se vidi dok se još može reagovati. Gradilište koje troši više rada nego što je planirano vidljivo je u toku mjeseca, a ne tek na njegovom kraju.
Niko ništa od toga ne kuca. Nema obrazaca za poslovođu, nema večernje tabele, nema šta da se zaboravi.
I ostatak nešto govori: sati koji ostanu bez gradilišta došli su izvan svih zona, što obično znači krug firme ili kancelariju. To je stvaran odgovor, a ne rupa u podacima.